Za kolekcionara, muški i ženski satovi imaju svoje duše

Ako vam nije jasno zašto kolekcionari satova počnu skupljati satove, probati ću vam objasniti. Zašto ljudi vjeruju u Boga i idu u crkvu? Isto je i s nama kolekcionarima i našim odnosom prema satu – muški, dječji, ženski satovi, svi su oni za nas jako bitni. Očarali su nas, ima nešto što nas privlači.

Za kolekcionara, muški i ženski satovi imaju svoje duše

A za mene osobno Darwil muški i ženski satovi imaju posebno značenje. Čarobno ime koje u sebi ima nešto za što ni sami ne znate što vas toliko privlači. To je sat u koji su stvarno uložili puno truda. Moglo bi se reći da su uzeli najbolje od svih antikviteta i spojili ga u Darwilov sat. Ti muški i ženski satovi stvoreni su sa svrhom i još uvijek ne znam zašto Darwil, zašto Darwil? Znam da je sat, ali sama riječ krije nešto drugo i to je ta magija u ovom satu i ja to osjećam.

Danas smo svi mi malo stariji građani u stvari i jugonostalgičari. Što se tiče mladih, mislim da ih prvo morate povezati nekom pričom, nekom pripadnošću. Sama kvaliteta kad su u pitanju muški i ženski satovi za mlade nije toliko važna kao što je naprimjer – marka. Ako ga ima većina vršnjaka, onda će ga imati svi. Bilo bi važno da se u reklami prikaže neka tradicija ovog brenda koja bi privukla mlade.

Za mene je Darwil kao vjetar u kosi, sreća i ljubav, sve to osjećam u ovom času i za mene je Darwil uspomena na djetinjstvo, sreću i slobodu. Mnogo je ljudi koji su posjedovali taj sat umrlo. A ovi muški i ženski satovi koje sam ja dobio vlasnici su već bili mrtvi, a mlađa generacija nije znala vrijednost tih satova, na njih se gledalo kao na stari uzorak ili sat koji u to vrijeme nije bio popularan Oni su samo nakupljali prašinu, a ja sam ih otkupio i popravio.

Muški i ženski sat kakav se nekada nosio

Stari muški i ženski sat je bio sasvim nešto drugo od ovoga što sada vidimo na tržištu. Nekada je sat bio pojam i ako si imao dobar muški ili ženski sat bio si glavna faca. Razlog tome je svakako bilo i dosta zatvoreno tržište gdje je do robe ovakve vrste bilo čak i dosta teško doći.

Satove su uglavnom prodavale naše državne firme tipa robnih kuća, koje su prodavale robu široke potrošnje pa uz to još i zlato, nakit i satove. Sjećam se da je jedna od tih robnih kuća bila specijalizirana za neke baš luksuzne proizvode, pa su se u njihovoj ponudi znali naći i muški i ženski sat Patek Philippe, Rolex – a pretpostavljam da je ranije prodavala i Darwil. Imala je sve satove, od onih najjeftinijih do najskupljih.

Ako ne tako kod nas u robnim kućama, ljudi su se snalazili pa su išli kupiti dobar muški i ženski sat u Trst. Ne znam da li su tad švercali i satove. Trgovina je bila unosna i ljudi su svašta donosili iz Italije, pogotovo su se donosile traperice, parfemi, zlato. I dan danas se ide u Italiju po nakit, znam po kolegama zlatarima. Vjerojatno su se muški i ženski sat također našli na listi što je potrebno na crno dovesti na naše tržište.

Što se tiče kako je tadašnji muški i ženski sat bio upakiran, nitko nam nije donosio sat na popravak u kutijama, ali mislim da su bile one klasične kutije. Satovi su uglavnom bili na kožnim remenima, opruženi i kutije su bile duguljaste. Sada svi proizvođači prave kockaste kutije, tako da vi sad muški ili ženski sat sklopite i stavite ga na jastučić. Uglavnom su ranije bile kožne narukvice, a metalne su ljudi kupovali naknadno privatno, bilo je proizvođača koji su proizvodili samo narukvice.