Stari muški i ženski sat je bio sasvim nešto drugo od ovoga što sada vidimo na tržištu. Nekada je sat bio pojam i ako si imao dobar muški ili ženski sat bio si glavna faca. Razlog tome je svakako bilo i dosta zatvoreno tržište gdje je do robe ovakve vrste bilo čak i dosta teško doći.
Satove su uglavnom prodavale naše državne firme tipa robnih kuća, koje su prodavale robu široke potrošnje pa uz to još i zlato, nakit i satove. Sjećam se da je jedna od tih robnih kuća bila specijalizirana za neke baš luksuzne proizvode, pa su se u njihovoj ponudi znali naći i muški i ženski sat Patek Philippe, Rolex – a pretpostavljam da je ranije prodavala i Darwil. Imala je sve satove, od onih najjeftinijih do najskupljih.
Ako ne tako kod nas u robnim kućama, ljudi su se snalazili pa su išli kupiti dobar muški i ženski sat u Trst. Ne znam da li su tad švercali i satove. Trgovina je bila unosna i ljudi su svašta donosili iz Italije, pogotovo su se donosile traperice, parfemi, zlato. I dan danas se ide u Italiju po nakit, znam po kolegama zlatarima. Vjerojatno su se muški i ženski sat također našli na listi što je potrebno na crno dovesti na naše tržište.
Što se tiče kako je tadašnji muški i ženski sat bio upakiran, nitko nam nije donosio sat na popravak u kutijama, ali mislim da su bile one klasične kutije. Satovi su uglavnom bili na kožnim remenima, opruženi i kutije su bile duguljaste. Sada svi proizvođači prave kockaste kutije, tako da vi sad muški ili ženski sat sklopite i stavite ga na jastučić. Uglavnom su ranije bile kožne narukvice, a metalne su ljudi kupovali naknadno privatno, bilo je proizvođača koji su proizvodili samo narukvice.…
